
Veliki izazov za EV i revoluciju o obnovljivim izvorima energije je što su baterije koje su potrebni od litijuma, relativno retkog i skupog metala. Umesto fokusiranja na druge metale kao što je magnezijum, tim naučnika sa RMIT Univerziteta u Melburnu je shvatio da izgrađuje punjive "protonske" baterije od obilnog ugljenika i vode. Ukoliko se komercijalizuju, tehnologija bi mogla omogućiti jeftinije skladištenje kućišta ili mreža tipa Poverwall kako bi se oslonili na solarne panele ili vetrenjače. Baterije su hibrid između hemijske baterije i vodonične gorivne ćelije. Tokom punjenja, voda se deli kako bi proizvela protone, koji zatim prolaze kroz ćelijsku membranu i vezuju se za ugljenične elektrode, bez proizvodnje vodonika.
Da bi dodirnuo skladištenu energiju, jonovi vodonika se oslobađaju i gube elektrone za ponovno formiranje protona. Elektroni snabdevaju snagu, dok protone vodonika kombinuju se sa kiseonikom i drugim elektronima kako bi se ponovo formirale u vodu.
Vodonik ima samo jedan elektron. Vodonikovi joni su protoni pa prema tome ne može da jon vodonika otpusti elektron. Članak je bukvalni prevod gluposti sa interneta. Inače, tema je veoma interesantna, ali o tome treba da piše neko ko ima bar elementarno obrazovanje.